Blog
srijeda, lipanj 18, 2014
 Uzorci zloglasnog virusa velikih boginja, uzročnika jedne od najsmrtonosnijih bolesti u povijesti koja je akcijama cijepljenja iskorijenjena 1979., pohranjeni su u dva strogo čuvana laboratorija: u Atlanti i u Koltosovu

Njegova se egzekucija priprema desetljećima. Ne, taj osuđenik nije čovjek, nego virus Variola vera, uzročnik velikih boginja koje su samo u 20. stoljeću odnijele 300 milijuna života. Zahvaljujući masovnim akcijama cijepljenja, velike su boginje iskorijenjene još 1979., što je velika pobjeda Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Ipak, nekoliko stotina uzoraka variole još je na životu, a te se zalihe zloglasnog virusa čuvaju u specijalnim sigurnosnim uvjetima u američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Atlanti te u ruskom Državnom centru za virologiju i biotehnologiju (VECTOR) u Koltosovu blizu Novosibirska.

Iako se očekivalo da će krajem svibnja na 67. generalnom zasjedanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) biti donesena konačna odluka o uništenju mikroorganizma koji je u prošlosti bio sinonim za smrt, to se nije dogodilo. Nakon žustre rasprave zaključeno je da treba nastaviti konzultacije o sudbini preostalih ampula variole.

- Kada bi se ta odluka zasnivala na čvrstoj znanosti, virus bi bio uništen već prije mnogo godina - izjavio je za New Scientist prof. Gareth Williams sa sveučilišta Bristol i autor knjige “Angel of Death: The Story of Smallpox” (Anđeo smrti: Povijest velikih boginja).

Ipak, odluka o varioli manje je znanstvena, a više politička. Iako se slažu da virus velikih boginja treba uništiti, SAD i Rusija već desetljećima tvrde da još nije došlo vrijeme za takvo što. Velike boginje spadaju među najsmrtonosnije bolesti s kojima se suočilo čovječanstvo, a u prošlosti su ubijale i do 60 posto zaraženih odraslih te više od 80 posto zaražene djece. Virus velikih boginja, koji se s oboljele na zdravu osobu širi kapljičnim putem, napada krvne žile u koži, ustima i grlu. Nekoliko dana nakon izbijanja bolesti oboljeli se žale na jaku glavobolju, bol u mišićima i leđima te visoku temperaturu. Po tijelu izbija krupni osip koji se brzo pretvara u plikove. Plikovi se zagnoje i na njihovu se mjestu otvore ranice, od kojih ostaju primjetni ožiljci na licu osoba koje su preživjele velike boginje.

Povijesni izvori govore da je ta bolest harala još u 5. stoljeću prije nove ere. U doba kad su španjolski konkvistadori osvajali Novi svijet, velike su boginje bile snažno biološko oružje za pokoravanje moćnih carstava Azteka i Inka. Primjerice, kada se Hernan Cortes 1519. godine iskrcao na obalu Meksika, predvodio je samo 600 konkvistadora. No, na brodu s njima bila je i roba zaražena variolom pa je buknula epidemija u kojoj je pomrla gotovo polovica azteškoga stanovništva. Na sličan je način i Francisco Pizarro pokorio carstvo Inka. Pizzaro se 1531. godine iskrcao na obalu Perua sa samo 168 vojnika, ali imao je nevjerojatnu “sreću” jer su boginje već 1526. godine stigle kopnenim putem i usmrtile većinu populacije Inka, uključujući i cara Huyanu Capaca.

Početkom 18. stoljeća velike su boginje bile najsmrtonosnija bolest Starog kontinenta i u prosjeku su godišnje odnosile život 400.000 Europljana, među kojima i pet vladara. Među sretnicima koji su preboljeli opaku bolest američki su državnici George Washington i Abraham Lincoln, ali i genijalni austrijski glazbenik Wolfgang Amadeus Mozart. On se zarazio tijekom epidemije 1767. kao 11-godišnji dječak, ali se, srećom, uspio izvući.

Spas od boginja krajem 18. stoljeća donio je engleski seoski liječnik Edward Jenner. On je zapazio da žene koje su muzle krave i zarazile se tzv. kravljim boginjama poslije nisu obolijevale od velikih boginja. Taj koncept imunizacije 1796. prvi je put primijenio kod jednog dječaka i tako ga spasio od smrtonosne bolesti. Jennerova metoda otvorila je put cijepljenju koje je u 20. stoljeću lansirao WHO, a zahvaljujući tome, velike boginje su naposljetku iskorijenjene 1979. godine.

Prethodno je 1972. na području bivše Jugoslavije zabilježena posljednja epidemija velikih boginja, o čemu je snimljen i igrani film “Variola vera” u režiji Gorana Markovića. Podsjetimo, jedan se muslimanski hodočasnik s Kosova vratio s hadžiluka u Meki. Kada su se javili prvi simptomi, otišao je u bolnicu u Beogradu gdje liječnici u prvi tren nisu prepoznali variolu. Zdravstvene su vlasti proglasile izvanredno stanje i ograničile kretanje na prostoru cijele zemlje, no zaraza se proširila na 175 ljudi, od kojih je 35 umrlo.

Kada su krajem 1979. godine, kao prva zarazna bolest, iskorijenjene velike boginje, WHO je to trijumfalno proslavio. No, ostao je problem s laboratorijskim uzorcima variole pa su 1983. tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan i sovjetski vođa Konstantin Černjenko s ciljem održavanja ravnoteže između Istočnog i Zapadnog bloka dogovorili da svaka strana sačuva ampule zloglasnog virusa. Iako je u međuvremenu nestalo blokova, raspao se i Sovjetski Savez, a WHO uporno zahtijeva da se preostali uzorci zloglasnog virusa unište, ampule s variolom i dalje se čuvaju. Amerikanci i Rusi to pravdaju opasnošću od bioterorizma. Naime, kada bi se variolu koristilo kao biološko oružje, posljedice bi mogle biti katastrofalne jer sve osobe koje su rođene nakon 1981. nisu cijepljene. Zagovornici održavanja variole na životu tvrde da čuvanje preostalih zaliha virusa, 451 ampule u Atlanti i 120 u Koltosovu, ima svoje znanstveno opravdanje jer bi u slučaju epidemije to pomoglo u razvoju novog cjepiva. No, prof. Williams se ne slaže.

U posljednjih 30 godina preostale zalihe virusa malo su pridonijele znanosti - tvrdi Williams koji je posljednje slučajeve velikih boginja vidio 1977. kada je kao liječnik boravio u zemljama Trećeg svijeta. - Nadam se da nikad više neću vidjeti nijedan slučaj te bolesti. Virus variole je zloduh kojemu ne smije biti dopušteno da iz boce ponovno pobjegne u naš svijet - naglasio je Williams.

Neposredno prije nego što je WHO najavio pobjedu nad velikim boginjama, zabilježen je bijeg opasnog virusa iz laboratorija Sveučilišta Birmingham. Janet Parker, koja je kao medicinska fotografkinja radila na tom sveučilištu, slučajno se zarazila velikim boginjama i umrla, a njezina je majka uspjela preživjeti. Nikad se, međutim, nije otkrilo kako je zlokobni virus pobjegao iz laboratorija.

Da bi preostale zalihe virusa velikih boginja trebale biti uništene, smatra i Donald Henderson, američki epidemiolog koji je vodio WHO-ovu globalnu kampanju cijepljenja 1960-ih godina. Henderson je, također, na poziv jugoslavenskih vlasti 1972. pomagao u suzbijanju epidemije velikih boginja u Beogradu i na Kosovu.

- Hajde da uništimo virus i završimo s tim. Velike boginje su jedna od najstrašnijih stvari koje možete zamisliti - rekao je nedavno Henderson (85).

Zagovornik uništenja variole je i Eckard Wimmer, američki znanstvenik koji je 2002., na osnovi spoznaja o genomu virusa dječje paralize dostupnih na internetu, kreirao njegovu sintetsku inačicu.

No, nisu svi znanstvenici zagovornici variolina uništenja. Dr. Inger Damon, stručnjakinja za variolu s CDC-a u Atlanti, koja ima pristup preostalim zalihama, tvrdi da postoje opravdani razlozi za očuvanje strašnog virusa.

- Naša istraživačka agenda sa živim virusom variole nije gotova. Unatoč značajnim naporima, još mnogo posla mora biti obavljeno prije nego što međunarodna zajednica postane sigurna da posjeduje značajnu zaštitu protiv prijetnji velikim boginjama u budućnosti - zaključila je dr. Inger Damon.

Izvor: Jutarnji.hr

zeleniplanet @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 

zeleniplanet @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 17, 2014
Prije 100.000 godina ljudska vrsta je prvi govor stvorila imitirajući ptice i majmune, tvrde znanstvenici.

Smatralo se kako je ljudski govor jedinstven jer dopušta beskrajno puno novih značenja. Ptice, primjerice, imaju ograničen broj melodija koje mogu proizvesti.

Novo istraživanje na tu temu koje su napravili znanstvenici Shigeru Miyagawa, Shiro Ojima, Robert C. Berwick i Kazuo Okanoya, objavljeno je u časopisu Frontiers.

Izvor: Net.hr

zeleniplanet @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 0
 

zeleniplanet @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 9, 2013
Hrvatski znanstvenik dr. Igor Štagljar i njegovi suradnici sa Sveučilišta Toronto odgonetnuli su kako funkcioniraju ABC transporteri, važni proteini povezani s nizom bolesti. Ovo otkriće objavljeno je jučer u uglednom časopisu Nature Chemical Biology, a Igor Štagljar (47), profesor na Sveučilištu Toronto i član Kanadske akademije znanosti, komentirao je svoje postignuće za Jutarnji list iz Čilea, gdje se trenutačno nalazi na poziv čileanskog ministarstva znanosti i tehnologije.

- ABC transporteri prisutni su u svim našim stanicama gdje imaju ulogu ‘stražara’ te odlučuju koje će hranidbene tvari propustiti u stanicu, a koje će, primjerice toksične, izbaciti iz stanice. Mutacijske promjene u ABC transporterima dovode do pojave 13 različitih genetičkih bolesti, od kojih je sigurno najpoznatija cistična fibroza, zatim adrenoleukodistrofija te Tangierov i Zelwegerov sindrom - pojasnio je Štagljar. - ABC transporteri su, također, odgovorni što se brojne tumorske stanice ne mogu uništiti kemoterapijom jer ispumpavaju kemoterapijske lijekove izvan stanica. Naše je otkriće pokazalo prvi put kako 19 ABC transportera utječu na pojavu spomenutih bolesti. Također, ono otvara put razvoju novih lijekova koje tumorske stanice više neće moći odbacivati - dodao je Štagljar.
Rođeni Zagrepčanin

Rođen u Zagrebu gdje je 1990. diplomirao molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, Igor Štagljar u djetinjstvu je maštao da postane ili pilot ili liječnik.

- Kako sam već sa 16, 17 godina izrastao gotovo dva metra, morao sam zaboraviti na profesiju pilota jer tada još nisu radili tako velike avione. Iako sam u Zagrebu uspješno položio prijemne ispite i na molekularnoj biologiji i na medicini, ipak sam se odlučio za molekularnu biologiju jer sam smatrao da je ta znanost na dobrom putu da odgonetne tajne brojnih ljudskih bolesti - prisjetio se Štagljar, koji je doktorirao na prestižnom ETH (Švicarski nacionalni tehnološki institut) u Zürichu.

Nakon usavršavanja na Sveučilištu Washington u Seattleu vratio se i kao 35-godišnjak postao najmlađi strani profesor u povijesti Sveučilišta Zürich. Tamo je razvio i patentirao MYTH tehnologiju pomoću koje se mogu pratiti kontakti između ljudskih membranskih proteina, važnih jer su uključeni u nastanak niza bolesti. Časopis The Scientist 2005. MYTH je proglasio je jednom od 10 vrhunskih tehnologija koje će obilježiti sljedećih 10 godina u molekularnoj biologiji.

- S velikim zadovoljstvom mogu reći da se to obistinilo. MYTH tehnologija ušla je u brojne svjetske laboratorije, ne samo akademske već i laboratorije farmaceutskih kompanija, te je dosad opisana u više od 1000 znanstvenih publikacija. Na osnovi MYTH tehnologije osnovao sam u Švicarskoj biotehnološku kompaniju Dualsystems Biotech, koja uspješno radi već 12 godina i zapošljava 25 znanstvenika - ispričao je Štagljar.

- Poseban je osjećaj kada ste negdje na kongresu i kada vam priđu znanstvenici raznih generacija i kažu: ‘Ah, you’re that MYTH guy, great job...’ Onda shvatite da ste napravili nešto pozitivno za znanost i čovječanstvo, što je već ostavilo trag u biomedicini - dodao je Štagljar.
Sveučilište u Torontu

Naš sugovornik od 2005. radi u Centru za istraživanje života Terrence Donnelly Sveučilišta Toronto.

- Iako je Švicarska lijepa i sređena zemlja, po mentalitetu mi puno više odgovara Kanada, gdje su ljudi mnogo opušteniji. Također, u Švicarskoj ćete uvijek biti i ostati stranac bez obzira na to koliko dugo živite tamo, dok u Kanadi to nije slučaj - rekao je Štagljar, koji je 2012. proglašen najistaknutijim znanstvenim imigrantom u Kanadi.

- Kanada je, slično kao i SAD, država koja je u posljednjih 80-90 godina izgrađena na temelju rada imigranata iz cijelog svijeta. Stoga su te zemlje mnogo tolerantnije od tradicionalnih germanskih zemalja Švicarske, Njemačke i Austrije. Iako u Kanadi živim samo osam godina, osjećam se totalno ispunjenim, kao da sam tu već 20 godina. Sveučilište u Torontu me prigrlilo, a kad god nam u posjet dođe neki značajan znanstvenik, pa i nobelovac, predstave me: ‘Ovo je naš profesor iz Švicarske, koji je zapravo Hrvat’. I moje kćeri, 17-godišnja Lara i 14-godišnja Leja, sretne su u Kanadi - ispričao je Igor Štagljar. Zatim se prisjetio anegdote s početka njegova rada u Torontu.

- Prije moga prvog predavanja za studente druge godine medicine na Sveučilištu Toronto, došao sam u predavaonicu 15 minuta ranije da provjerim funkcionira li moje računalo. Studenti su pomislili da sam asistent pa su mi rekli da obrišem ploču prije nego što dođe prof. Stagljar. Ja sam se nasmiješio i bez komentara obrisao ploču. Kad sam se 15 minuta kasnije predstavio i počeo predavanje, studenti su bili šokirani. Nakon predavanja 10 minuta su mi se ispričavali, a ja sam ih sve pozvao na kavu u Starbucks - ispričao je Štagljar, koji je poput mnogih uspješnih znanstvenika neka vrsta modernog nomada. Godišnje na pozivnim predavanjima i konferencijama diljem svijeta provede oko tri mjeseca.

- Konferencije su mjesta gdje se događa intenzivni networking koji je neizmjerno važan u znanstvenom svijetu: izmjenjuju se informacije o najnovijim znanstvenim otkrićima te susreću kolege koji u znanstvenom svijetu imaju ključnu riječ - istaknuo je Štagljar. Naposljetku, naš se sugovornik osvrnuo i na razvoj znanosti u Hrvatskoj.
Sporno financiranje

- Mislim da se u posljednjih 20 godina učinilo jako malo i da je krajnje vrijeme da se u tom području napravi pomak naprijed. Smatram da sredstava za znanost ima u dostatnim količinama, no najveći je problem u tome što se ona dodjeljuju svim znanstvenicima pomalo, a ne najkompetentnijima. Da tako funkcionira znanost u razvijenim zemljama Zapada, već bi odavno propala. Recept za uspješno bavljenje znanošću je potpuno jasan: novac treba dati najboljima i nepotkupljivima! A takvih u Hrvatskoj ima sigurno dvadesetak, no nažalost oni nemaju mogućnost donositi važne odluke - zaključio je Igor Štagljar.

Izvor: Jutarnji.hr

zeleniplanet @ 12:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 

zeleniplanet @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 8, 2013
Nitko ne želi snositi krivnju kada je riječ o donošenju "odvratnih" žohara u kuću. Ako nekome i priznate da imate žohare u kući, vjerojatno se osjećate kao najveći prljavac na svijetu.

No, istina je sasvim drugačija. Žohari mogu ući i u najčišće životne prostore jer, u većini slučajeva, u kuću ih donosimo, a da to ni sami ne znamo. Žohar se mogao zagubiti među papirima u vašoj torbi, mogao vam je uskočiti u aktovku, i dok se ne okrenete, u kući vam se udomila neželjena napast.

Kako se radi o kukcu sklonom "noćnom životu", dok vi shvatite da su vam kuću napali žohari, isti su već dobrano razgranali obiteljsko stablo.

U potrazi za "udomiteljskom obitelji" svaki žohar voli provjeriti u kakav dom ulazi. To će napraviti puzeći kroz uske praznine oko vrata, kroz cijevi ili bilo koje druge rupe, pukotine ili otvore. Iako u novom domu mogu narasti poprilično veliki, dok traže svoje novo utočište žohari mogu biti veličine tek 0,15 centimetara.

Pobjeda je moguća

Suprotno uvriježenom mišljenju, prljava kućanstva nisu razlogom dolaska neželjenih gostiju, iako su svakako razlogom njihovu produženom boravku. No, svatko tko se jednom suočio sa žoharima u kući, zna koliko je dug i mukotrpan put do njihova istrebljenju. Ipak, radi se o životinjama koje su nastale prije 320 milijuna godina, i još ništa tu vrstu nije uspjelo uništiti. To, dakako, ne znači, da se protiv žohara nećete nastaviti boriti, a pobjeda u konačnici može biti vaša.

Prije no što počnete prskati pesticidima svaku otvorenu površinu u svome domu, morate razmisliti o strategiji. Žohari trebaju toplo utočište, hranu i vodu. Uklanjajući ove elemente isto je kao da im šaljete obavijest o iseljenju. Naime, jedan pesticid zasigurno neće obaviti posao.

Uništiti izvore hrane i vode

Krenite "ab ovo". Prvo shvatite gdje su se ovi kukci kod vas "ulogorili". Ako primijetite da ih je najviše u kuhinji, to je sasvim dovoljan trag prema kojem možete zaključiti da su se tu i ugnijezdili. Kako biste precizirali lokaciju, stavite ljepilo da vas odvede do gnijezda. Dok čekate da se žohari nalijepe na postavljene zamke, čistite sve čega se dohvatite. Vjerojatno, naime, niste pokrili sva moguća mjesta koja služe kao izvor hrane. Posebno pripazite na kartonske kutije, papirnate vrećice ili mjesta općeg nereda gdje se žohari mogu sakriti.

Prođite zatim sva mjesta u kojima držite svježe voće, povrće ili kruh te ih stavite u zatvorene posude. Detaljno očistite štednjak i pećnicu. Svakako obratite pozornost na tragove masti, jer čak i najmanja mrlja prava je poslastica za žohara. Očistite sve aparate kojima se služite i izvadite sav otpad s dna perilice.

I kada ste sve to napravili, morate održavati visoku razinu čistoće kako biste uklonili svoj problem s parazitima. A to znači da ne smijete ostavljati prljavo posuđe u sudoperu niti ostavljati tragove hrane u sudoperu, a smeće morate redovito iznositi.

Možda više nego za hranom, žohari tragaju za rupama s vodom. Iz tog razloga, obratite pozornost na sva mjesta koja zadržavaju vodu, kao što su biljke, područje ispod frižidera ili cijevi. Sva to područja pokušajte držati suhima, pogotovo noću kada se žohari hrane.

U boj s kemikalijama

Kada ste napravili sve te predradnje, spremni ste izbaciti žohare iz njihova gnijezda. Uz pomoć ljepljivih traka trebali biste znati gdje se nalazi njihovo gnijezdo. Potražite pukotine oko tog područja koje žohari koriste za bijeg i začepite ih kako biste spriječili povratak žohara u vaš životni prostor.

Na kraju svega slijedi obračun sa žoharima uz pomoć kemikalija. Pri tom svakako pazite da ih ne primjenjujete blizu hrane i na dohvat ruke djeci ili kućnim ljubimcima.

Izvor: Net.hr

zeleniplanet @ 15:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 7, 2013
Alergija na sunce možda je i najgora stvar koja vam se može dogoditi kad ste na godišnjem odmoru. Najveći problem je u tome što se može pojaviti kod bilo koga, uključujući i osobe koje inače nisu alergične, a radi se o kombinaciji hrane, odjeće i preparata koje koristite i izlaganja sunceu.

U svakom slučaju, preporučuje se izbjegavanje jakog sunca kad se pojavi, jer će se stanje pogoršati a svrab postati neizdrživ. No, ovaj se problem može uspješno spriječiti ako budete pažljiviji.

Za početak, nemojte se pripremati za godišnji kao da je odlazak na večeru kod predsjednika, znači, nema kemijskih pilinga, mikrodermoabrazija i ostalih kozmetičkih tretmana prije izlaganja suncu. Uz to, izbjegavajte kozmetičke preparate na bazi eteričnih ulja i sredstva za njegu kože koja sadrže retinole, salicilnu kiselinu i AHA i BHA kiseline.

Antibiotici i kontraceptivne pilule mogu kao nuspojavu imati fotodermatozu, najčešći oblik alergije na sunce, pa provjerite što pijete i posavjetujte se s liječnikom treba li možda promijeniti ove koje trenutno uzimate.

Sintetička odjeća nije za ljeto, trebate nositi samo prirodne materijale poput lana ili pamuka, jer ćete se pojačano znojiti, koža neće moći pravilno disati i kad se tome doda sunčevo zračenje, alergija je na putu.

Izvor: metro-portal.hr

zeleniplanet @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 30, 2013
PROUČAVATI vlastito tijelo ljudima je oduvijek bilo zanimljivo.

Do današnjeg dana u njemu postoje procesi koji su nerazjašnjeni, a svojom će kompleksnošću još dugi niz godina predstavljati zagonetku znanstvenicima. Ipak, na njemu postoje neki dijelovi koji su evolucijom sasvim izgubili svoju funkciju i više ne služe gotovo ili apsolutno ničemu. Mental Floss sastavio je popis upravo takvih beskorisnih dijelova, a usput možete provjeriti i čemu su neki od njih prije služili.

Treći kapak

Onaj mali dio u unutarnjem kutu vašeg oka je zakržljali ostatak "kapka", tj. tanke prozirne membrane, koje bi se trebao micati s jedne strane na drugu i na taj način štiti oko. Još uvijek ga imaju i neke ptice, gmazovi, ribe.

Krajnici

Ova nakupina tkiva u našem grlu trebala bi služiti zaštiti od bakterija i virusa, ali nerijetko se upale, što je razlog čestog odstranjivanja već u mladosti. Srećom po odrasle, s godinama se smanje te prestaju uzrokovati probleme.

Muške bradavice

Kod muškaraca bradavice nemaju funkciju, a nastaju u maternici prije nego što fetus postane muškog ili ženskog spola.

Slijepo crijevo


Iako se bez njega definitivno može živjeti, nedavna su istraživanja dala naslutiti da slijepo crijevo ipak nije toliko beskorisno koliko se mislilo: postoji mogućnost da služi kao spremište za korisne bakterije pomoću kojih se crijevna flora obnavlja nakon bolesti.

Umnjaci

Otprilike pet posto ljudi ima mjesta za umnjake, što znači da se veliki broj nas kroz život suočava s boli i operacijama vezanim uz ove zube. Prije puno godina i izuma zubne četkice i paste bili su od koristi kao "rezervni žvakači" kad bi drugi kutnjaci poispadali.

Arrectores Pilorum

Sićušni mišići u korijenu dlaka našim su precima služili kako bi ih nakostriješili te bi tijelo tako bolje čuvalo toplinu, a oni bi izgledali veće i opasnije svojim neprijateljima. Danas od njih imamo samo senzaciju ježenja.

Mali prsti na nogama

Prije nego što su se ljudi davnih dana uspravili na stražnje noge, mali su prsti vjerojatno služili hvatanju za grane, baš kao što tomu služe i našim rođacima majmunima. Ipak, danas su nam potpuno bespotrebni: ravnotežu možemo održavati i uz pomoć prva četiri prsta.

Izvor: Index.hr

zeleniplanet @ 08:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 28, 2013
Stomatolozi često naglašavaju čišćenje zubi zubnim koncem. No, primjerice, američke studije pokazuju da tek oko 49 posto Amerikanaca čisti zube koncem, a 10 posto baš nikada. Zašto se čišćenje zubnim koncem ipak isplati?

Gotovo svi će se ipak složiti da navika čišćenja zubi zubnim koncem sigurno koristi. Znate li da je čišćenje zubi koncem također dobro i za vaše cjelokupno zdravlje? A može čak pomoći da izgubite na težini?

Stomatolog Marku Burhenne, napominje da ignoriranje zubnog konca može dovesti do upale desni (70 do 80 posto ljudi u SAD-u je ima) - iritacije i upale zubnog mesa. U studijama na životinjama, znanstvenici su otkrili moguću vezu između upale desni i debljanja. Životinje s bolesnim desnima su češće bile pretile. Kada je infekcija izliječena one su izgubile na težini.

Burhenne ističe da upala uzrokuje stres koji remeti rad metabolizma. A kad masne stanice zahvati upala, one ne mogu kontrolirati inzulin, što uzrokuje da se glukoza pohranjuje u obliku masnih naslaga umjesto da se koristi za stvaranje energije. Iz upaljene stanice također mogu curiti masne kiseline, koje mogu izazvati hipertenziju i visoki kolesterol.

'Budući da nad ovom vrstom upale imamo mogućnost kontrole, brigom o zubima postići ćemo dobro zdravlje .... Mogli biste otkriti da ste zbog toga jači u teretani, brži na stazi, i da ćete biti nešto vitkiji', kaže Burhenne.

Izvor: Net.hr

zeleniplanet @ 09:17 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
17204
Index.hr
Nema zapisa.